*I learned to live again*
30.06.2010., srijeda
|
Evo, prijateljica mi je rekla da bi mogla napisat post. Pa eto ga XD Sad sam na faksu u Zagrebu, skoro gotova 1. godina. I tako, živi se. Pomalo. mijenja se i tako. Nije loše. Nije odlično, ali nije loše. Idem brzo nazad doma. Al gdje je moje doma? eh. eto, možda se opet odlučim za koju godinu napisat nešto pozdrav! |
14.06.2008., subota
*True goodbyes are the ones never said or explained*
|
Nisam više s njim. To poglavlje mog života je završeno. I sad ga se nekad sjetim. Čudno je. Ne mogu reći da mi fali. Ali opet. Čudno je. I sad kad da vidim s njome, drago mi je. Kad kaže da je voli, drago mi je. Kad kaže da je sretan, drago mi je. Ali je li istina? Jedan od njih tvrdi da nije... Mnogi mene okrivljuju za to, vjerojatno i on. Al ja više nisam mogla. On je tvrdio da se ja ne trudim. Ja sam se trudila tri mjeseca, a da on to nije znao. I puko nam je film. I ostavio me. On je tvrdio da sam plakala. A nisam. Tad stvarno nisam. I onda je opet poslije navodno sve bilo OK. Njemu je uvijek sve bilo OK. Ali na kratko. Sve je bilo OK dok smo živjeli u prošlosti. Dok se on prisjećao kako je prije bilo. Sad ga je to deprimiralo. Jer su se stvari promijenile. Rekao je da mu sjebavam svaki izlazak. Prestala sam izlazit gdje i on. Došla bi se javit. I opet bi bila kriva. Nisam znala što trebam učinit da bi njemu bilo bolje, a da sebe više toliko ne gazim. Nakon godinu i 9 mjeseci pogledala sam. Postajala sam sama. A ja to nisam shvaćala. Ali nisam to shvatila prekasno. Točno na vrijeme. Ali on ti nije mogao prihvatiti. Nije htio. On nije mogao shvatiti da sam sretna i onda kada on nije tu. On nije mogao prihvatiti da imam band i da mi se sviđa biti u prostoru. On nije mogao shvatiti da imam prijatelje, a da su mi samo prijatelji. On je mene optuživao jer sam sretna. Ne postoji kap koja je prelila čašu. Postoji cijela litra. On je tvrdio da ima pravo na mene. Kakvo pravo? Ne želim se ni sjećati nekih stvari. A sjetila sam se. Sjetila sam se i Badnjaka. I uvjerena sam da je lagao. Znam da je lagao. A čemu sad? *Zvao si me dva puta dok je pjevala pjesma Apologize. I rekao si da je to poruka. Nakon svega sam se ja tebi trebala ispričat? Nisam toliko nisko pala da se ispričavam za nešto što nisam učinila samo da bi ti bio u pravu? Ne. Shvati da sam pošla u R2 zbog tebe. Da sam nas uvela u ekipu zbog toga što si ti svoju izgubio zbog mene. I sad reci da ti je žao! I našla sam gore prijatelje. I ti i ja. Ali su tebi smetali. Shvaćam da ti je smetalo to što idemo zajdedno u školu. Što se vidimo. Al on mi je tada bio najbolji prijatelj. I ti to nisi mogao prihvatit. Sumnjao si i u Glavinju još na početku. To je fakat bilo previše. Tvrdio si da si mi vjerovao, a za svaku stvar si me provjeravao. Shvaćam i da ti je smetalo što sam s njime išla na maturalnu. To je normalno. Al ti nisi podnosio njega. Da on nije došalo onu večer kraj ribnjaka, što bi ti učinio? Zavezao me za sebe i odveo? Dosta su mi i one modrice...* I ovo je zadnji put da pišem. Zatvaram temu njega. A ima još stvari. Ima još puno toga što sam trenutno zaboravila napisat. Neke ne želim. Neka. Sad je faca. Ispao je žrtva. Neka. Živi svoj život. Baš kao i ja. Neka mu se samo jedno sranje dogodi. Samo jedan osjećaj. Tada će shvatiti... *Ngurna yanku,yanta kai* |
19.02.2008., utorak
*I nemoj da te zavede lažni sjaj*
|
Ovih dana sam se motala po blogovima pa svako malo vidim da netko spominje EMO, emere i općenito taj pokret. Osobno mislim da nisam emo, ali imala sam svojih dana koji se i sada vrte. Nisam tada znala što znači biti emo, ali sam živjela tim životom. I tada sam mislila da nitko drugi ne može osjećati ono što sam ja tada osjećala, a sada svi pričaju o tome... *Nema razloga da izmišljaš razloge koji ne postoje* Pročitala sam na jednom blogu da se emo ne može postat, već da to moraš bit. Emo osoba izražava svoje osjećaje, iako češće one tužne i depresivne, pokazuje i svoju sretnu stranu. *Čovjek u dubini duše nikad nije zadovoljan onim što ima i kad bi nam bilo dovoljno ono što imamo i kad ne bi čeznuli za ničim više onda mi ne bi bili ljudi * I sada mi je opet isto, život mi se raspada, gubim snagu za ići dalje, osjećaji se miješaju, gube, nestaju... A zašto? Možda ja nisam sad zadovoljna svojim životom pa sjebavam sve okolo to traje tako kratko, a meni se čini tako dugo. A ja više nemam suza, a tako bi htjela, bolje suze nego krv... *Isplati se jer sam sretna kao nikad do sad i na kraju kad sve završi bar ću znat što je bilo i što sam imala* I stvarno, vidim u tebi ono što sam ja prije bila, vidim onaj isti osmijeh, onaj isti pogled, vidim ljubav... |
04.01.2008., petak
Pozdrav od mene
Kao što je i očito da više ništa ne pišem na ovome blogu, ali neka jednostavno stoji, za uspomenu pa se vratit jednom i pročitat svoje nebuloze  svima sretan Božić i sve najbolje u novoj godini... PIsat ću vam jednom.... |
04.09.2007., utorak
10 razloga zašto te mrzim {o rođendanu}
|
1. Sve treba bit divno i krasno prema toj osobi, čak i ako je mrziš 2. Svi očekuju neku proslavu od te osobe kojoj je rođendan 3. Napuniš tu neku godinu i nisi nimalo pametniji nego jučer,a kamoli zreliji 4. U posjetu dolazi rodbina, barem bliža, i trebaš sjest s njima, popit kavu, porazgovarat čak i onda kad imaš premalo vremena i bez toga 5. Torta i svijećice 6. Kad se netko ne sjeti tog dana, pogotovo ako se to ne očekiva 7. Uvijek se dogodi neko sranje 8. Pjesma Happy Birthday 9. Izmješani osjećaji, depra, očekivanja, sreća i zadovoljstvo 10. Sutra mi je 17. |
03.08.2007., petak
Back again :D Usput, ovo mi je 100. objavljeni post...a bilo ih je i više...
|
INTERNET! To je tako divna riječ. Napokon ga imam natrag. INTERNET. Napisat ću mu pjesmu. INTERNET. Pola godine bez INTERNETA. Sve u svemu, pola ljeta prošlo, prošla s 4.0, digla 10 ocjena sa polugodišta, radim ispod kuće svako jutro, kupam se, iden vanka (Danče, Komarda, Laura :D ), ubijan vrijeme, iden na probe, pjevan, plešen kad ima prilike, ubijam boga u sebi (čitaj - razbijam se di stignem) i zbog togaimam puuuno, puuuno ožiljaka po tijelu, papam sladoled, pijem koktelčiće, tu i tamo zapalim vaniliju (mmmmmmm) i tako, sve u svemu ok, ali je prošle godine bilo bolje. Eto, vraćam se polako u blogerske vode i tako to. pozdrav svima, posebno 3.c razredu i tomi koja više nije s nama u klupama i pozdrav onima na 2 mjeseca i ekipi s danča i iz laure, i mojoj familiji, a posebno seki koja je diplomirala i zaposlila se odma i tako. pusa svima  |
22.04.2007., nedjelja
Nisam odavno pisala jer sam prvo dobila trojana pa sam ga mogla širit (što ne bi bilo baš pametno hehe) i dan nakon što se komp vratio sa čišćenja, puko ga grom.  Ali eto. Bila sam u Rimu, bilo je zakon, ali ću vam o tome pisat sljedeći put. Malo se sranje događa sa latinskim, al se toplo nadam da će i to dobro proć. nije ni prvi ni zadnji put. hehe eto,toliko za sad drugi c ima blog pa ga posjetite ;) |
10.02.2007., subota
Post o budućnosti,post o zaboravljanju,post o osveti,post o razmišljanjima,post o sadašnjosti,post o NAMA
|
Opet jedan dubokoumni post. To jest onoliko dubokouman koliko od mene može bit... Danas sam se zapitala nekje stvari o tome što će bit za godinu,dvije,deset... Zapitala sam se o tome što će biti sutra i što se od jučer promijenilo... Neću citirati odmah,ali ću napisat što je Petra rekla na to. Rekla je da jučer nije bilo isto puno toga,a tko zna što će tek onda bit za 1-2 godine. Rekla je da će doći vrijeme kad MSN više neće spajati ljude,da ćemo,kad odrastemo,razmišljati na što smo mi to gubili vrijeme,da ćemo se smijat ispadima u školi i izlascima u Laure,da nećemo vjerovati kakva smo djeca bili kad smo plakali zbog gluposti. I rekla je još nešto,citiram :˝Bojim se odrastanja,bojim se zaborava,bojim se da će mi falit latinski...˝ Je li se isplati sve to...? Promijenit ćemo se,svjesna sam toga,rastavit ćemo se,zaboravljat stvari,zaboravljat ljude,zaboravljat događaje kao da nam je netko iz sjećanja izbrisao te,tzv. najbolje godine života... Što ćemo mi misliti za deset godina o ovim godinama života,hoćemo li se uopće sjećati uz koga smo odrastali,uz koga lumpovali,koga voljeli,koga mrzili...hoćemo li se sjećati tko smo mi uopće bili...? Danas sam se prepala...jako...jer jedna je osoba rekla da će se osvetiti zbog par rečenica... rekla je da će se osvetiti,ako ne na način donekle primjeren takvoj situaciji,onda na drugačiji način...prepala sam se jer se ne želi osvetiti meni već njemu...što je to nama trebalo...pitam se...tko je sada tu kriv...ja koja sam razlog...on koji se želi osvetit...ili pak on koji me branio... Je li se isplati osvetiti zbog nečega ili čekati da pravda sama dođe? Ja sam se mogla osvetiti,ali nisam jer vjerujem da : sve se vraća sve se plaća sve vrti se u krug svak plaća svoj dug (The Beet Fleet) I sad...što sad...čekat..? Pa je li se isplati...? Meni jest tada...ili barem ja mislim da jest...ne znam...niti ne želim više znati...što će sada bit...ne mogu samo mirno čekati da se situacija razvije...ne mogu podnijeti da on bude povrijeđen...ne mogu podnijeti da ja budem razlog svega toga... I opet se pitam...je li se isplati...? Možda opet dramatiziram,ali bolje tako,nego da budem potpuno ravnodušna... pusa svima posebno Petri koja me potakla napisati ovaj post (jer kad se pokrenu moždane vijuge,točnije brazde,svašta padne na pamet) te velika pusa mojoj ljubavi...čuvaj mi se... |
07.02.2007., srijeda
LIDRANO - hvala Mozy,bravo svima,posebno pomorcima
|
Odlučih se ja napisat jedan normalni post,jedan klasični post o svome danu,o ljudima,događajima.blabla Danas je bila smotra Lidrana u kazalištu i sveukupni je dojam bio dobar... Marina,Rafaela i ja smo bili u parteru,na početku dječurlija oko nas skaču i viču i ovo i ono,ali poslije, kad su oni otišli doma ispričat kako im je suuuuper bilo,došlo je neš naše generacije... Prvo su nastupali sa recitacijama i tako to...(ja to ne bi mogla lol) A onda su krenuli pomorci sa svojom predstavom ˝Voli-ne voli˝ i moram priznat da su me oduševili (HVALA MARKOVIĆU NA GERBERU ; BRAVO SVIMA ; POZ LJUBAVI) a i ne samo mene već cijelo kazalište. Tema je već u naslovu,famozno... Oni su ostali prvi i mislim da je zasluženo to... Tada su krenuli gimnazijalci (moja sorta ;) ) i ˝Predstava˝ (nije sarkazam,neg se tako zove hihi) je bila dobra s obzirom na puuuuno proba (e,ovo je bila ironija) glumci su dobro glumili (POZ EKIPI) i bilo je veoma zanimljivih izraza hihi BRAVO Tema je bila sukobi.Nažalost,oni nisu prošli,biće su opet bili previše apstraktni grrr Tada je izišla grupa iz turističke,na početku humoristična,ali kako se počela razvijat,barem za mene,premonotona. Ne znam za njihov rezultat,nisam posebno informirana. Tema je bila lektire i tak to. Sve u svemu ok! Tada su izišli par gimnazijalaca i svidjela mi se predstava. Bračni par,dvije simpatične i zanimljive osobe glumile. Kazalište umiralo od smijeha (POZ TREĆAŠIMA) Također prošli ;) Na kraju grupa iz ženskog doma,također zanimljivo,kažu ljudi malo dosadno,ali meni je bila sasvim ok.Stari govor mi se svidio i zato POZ CURAMA ali nemojte pit ubuduće onoliko heheheheeh Eto,to bi bilo to. sad doma kisim na kompu,neš gledam španski,pišen ga sutra,u petak je omg dan,ako živa ne ostanem,crveni karanfil,molim. HVALA lol Dug post,bogami,ako vam se ne da čitat,barem poz ostavite lol svima,a posebno mojoj ljubavi ODLIČAN SI BIO DANAS ( i izmjeri febru,jeben ti sve )  |
28.01.2007., nedjelja
It isn't to hard to see we're in heaven...
|
POZDRAVMOJOJ LJUBAVI |
